Hronologija događaja na Sajmištu od 1945. do danas

1950-1959

Jesen 1950

Prekinuti radovi na izgradnji Novog Beograda zbog nedostatka sredstava prouzrokovanog ekonomskom krizom nakon raskida odnosa sa Sovjetskim Savezom.

Godine 1951., nakon što su Omladinske brigade napustile Sajmište, prostorije paviljona i drugih zgrada na prostoru nekadašnjeg logora pretvoreni su u stanove za socijalno ugrožene delove stanovništva, ili predate na korišćenje Udruženju likovnih umetnika Srbije (ULUS) čiji su članovi tamo dobili ateljeje. Jedino je Direkcija za izgradnju Novog Beograda ostala u Spasićevom paviljonu do kraja devedesetih.

Tokom 1950-ih na Sajmištu je postepeno izraslo i Romsko ‘kartonsko naselje’ koje je pred Prvi samit nesvrstanih 1961. godine, iseljeno u Ledine pored Surčina.

Izgradnja Novog Beograda obnovljena je tek 1960. godine.

7. jul 1951.

Na desetu godišnjicu izbijanja ustanka u Srbiji, otkriven je spomenik na Bežanijskoj kosi, na mestu gde su u decembru 1944. godine ekshumirani leševi žrtava prolaznog logora na Sajmištu. Na spomeniku, koji nosi naziv “Partizansko groblje”, nalazi se sledeći natpis: ‘‘U vreme od 1941 do oslobođenja Beograda fašistički okupator je na ovom mestu, posle zverskog mučenja u logoru na Sajmištu streljao preko 8 000 najboljih sinova i kćeri našeg naroda”. Ovo je bio prvi spomenik posvećen žrtvama Sajmišta.

Zanimljivo je da je i ovde uvećan broj žrtava, s obzirom da je na tom mestu posle rata ekshumirano 3 600 leševa. Takođe, stradali su okarakterisani kao ‘partizani’, iako su u pitanju bili pre svega civili koji su činili najveći procenat logoraša na Sajmištu.

“Partizansko groblje” u Bežaniji

Spomenik na Jevrejskom groblju u Zemunu

Otprilike u isto vreme, podignut je i spomenik na Jevrejskom groblju u Zemunu, na mestu na kome je sahranjeno oko 6 500 žrtava Anhaltelager-a. Iako to nisu bili Jevreji, u posleratnoj literaturi neretko se pogrešno navodilo da su tamo sahranjene jevrejske žrtve, verovatno zato sto je u pitanju bilo Jevrejsko groblje.

Istog dana kada je otkriven spomenik na Bežaniji, otkrivena je i spomen ploča u Jajincima, rad vajara Stevana Bodnarova. Ova ploča je zvanično podignuta u znak sećanja na sve žrtve sahranjene u Jajincima, uključujući i Jevreje sa Sajmišta. Međutim, glavni objekat sećanja bili su partizani i komunisti koji su u Jajince dovedeni iz logora Banjica. I nadalje, narednih decenija, u komemorativnim ceremonijama u Jajincima, redovno su privilegovane žrtve sa Banjice, dok specifičnost sudbine Jevreja sa Sajmišta nikada nije bila adekvatno prepoznata.

Stevan Bodnarov “Streljanje u jajincima”: glavni motiv ovog rada je otpor logoraša-komunista sa Banjice u trenutku streljanja

Septembar, 1952

U Beogradu je izašla knjiga Zdenka Leventala Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji u izdanju Saveza jevrejskih opština Jugoslavije. Ovo delo, napisano na osnovu nalaza Državne komisije za utvrđivanje zločina ali i svedočenja sakupljenih od strane jevrejske zajednice, predstavlja prvu knjigu posvećenu Holokaustu u Jugoslaviji. U njoj su po prvi put detaljno opisani i događaji na Sajmištu izmedju decembra 1941 i maja 1942.

leto, 1954

Zabranjen od strane Jugoslovenskih vlasti, pozorišni komad Samuela Beketa “Čekajući godoa” , u režiji Pavla Ugrinova, tajno je izveden na Starom Sajmištu, u ateljeu slikara Miće Popovića.

28. april 1959.

U Beogradu održana Prva republička konferencija Sekcije bivših političkih zatvorenika, interniraca i deportiraca za NR Srbiju. Glavni zadaci sekcije, koja je funkcionisala u okviru SUBNOR-a bili su prikupljanje podataka o logorima i njihovo adekvatno obeležavanje. Na sednici je, između ostalog, navedeno da ‘o logoru na Sajmištu, sem Saopštenja državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora broj 87 i knjige Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji nismo našli nikakvih drugih članaka ni pisanih radova. Takodje ničim nisu obeležene zgrade i mesta gde je bio ovaj veliki logor’.

U narednih pet godina, predstavnici Sekcije bivših političkih zatvorenika, interniraca i deportiraca, predvođeni bivšim logorašem sa Sajmišta, Boškom Novakovićem, angažovali su se kod gradskih vlasti da se mesto nekadašnjeg logora adekvatno uredi ‘u skladu sa važećim urbanističkim planom’. U iščekivanju rušenja logorskih zgrada, bivši zatvorenici su, u saradnji sa Filmskim novostima, napravili filmski zapis prostora nekadašnjeg logora Sajmište.

Zanimljivo je, da je 50-ih i 60-ih godina prošlog veka, obala Save pored Sajmišta bila je popularno kupalište za stanovnike Beograda. Posetioci su peščanu plažu između Brankovog i Starog savskog mosta zvali i ‘beogradska kopakabana’.

19571963

Kupalište na Savi: fotografije iz 1957. i 1963. godine