Srpski
Prekinuti radovi na izgradnji Novog Beograda zbog nedostatka sredstava prouzrokovanog ekonomskom krizom nakon raskida odnosa sa Sovjetskim Savezom.
Godine 1951., nakon što su Omladinske brigade napustile Sajmište, prostorije paviljona i drugih zgrada na prostoru nekadašnjeg logora pretvoreni su u stanove za socijalno ugrožene delove stanovništva, ili predate na korišćenje Udruženju likovnih umetnika Srbije (ULUS) čiji su članovi tamo dobili ateljeje. Jedino je Direkcija za izgradnju Novog Beograda ostala u Spasićevom paviljonu do kraja devedesetih.
Tokom 1950-ih na Sajmištu je postepeno izraslo i Romsko ‘kartonsko naselje’ koje je pred Prvi samit nesvrstanih 1961. godine, iseljeno u Ledine pored Surčina.
Izgradnja Novog Beograda obnovljena je tek 1960. godine.
Na desetu godišnjicu izbijanja ustanka u Srbiji, otkriven je spomenik na Bežanijskoj kosi, na mestu gde su u decembru 1944. godine ekshumirani leševi žrtava prolaznog logora na Sajmištu. Na spomeniku, koji nosi naziv “Partizansko groblje”, nalazi se sledeći natpis: ‘‘U vreme od 1941 do oslobođenja Beograda fašistički okupator je na ovom mestu, posle zverskog mučenja u logoru na Sajmištu streljao preko 8 000 najboljih sinova i kćeri našeg naroda”. Ovo je bio prvi spomenik posvećen žrtvama Sajmišta.
Zanimljivo je da je i ovde uvećan broj žrtava, s obzirom da je na tom mestu posle rata ekshumirano 3 600 leševa. Takođe, stradali su okarakterisani kao ‘partizani’, iako su u pitanju bili pre svega civili koji su činili najveći procenat logoraša na Sajmištu.
“Partizansko groblje” u Bežaniji
Spomenik na Jevrejskom groblju u Zemunu
Otprilike u isto vreme, podignut je i spomenik na Jevrejskom groblju u Zemunu, na mestu na kome je sahranjeno oko 6 500 žrtava Anhaltelager-a. Iako to nisu bili Jevreji, u posleratnoj literaturi neretko se pogrešno navodilo da su tamo sahranjene jevrejske žrtve, verovatno zato sto je u pitanju bilo Jevrejsko groblje.
Istog dana kada je otkriven spomenik na Bežaniji, otkrivena je i spomen ploča u Jajincima, rad vajara Stevana Bodnarova. Ova ploča je zvanično podignuta u znak sećanja na sve žrtve sahranjene u Jajincima, uključujući i Jevreje sa Sajmišta. Međutim, glavni objekat sećanja bili su partizani i komunisti koji su u Jajince dovedeni iz logora Banjica. I nadalje, narednih decenija, u komemorativnim ceremonijama u Jajincima, redovno su privilegovane žrtve sa Banjice, dok specifičnost sudbine Jevreja sa Sajmišta nikada nije bila adekvatno prepoznata.
Stevan Bodnarov “Streljanje u jajincima”: glavni motiv ovog rada je otpor logoraša-komunista sa Banjice u trenutku streljanja
U Beogradu je izašla knjiga Zdenka Leventala Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji u izdanju Saveza jevrejskih opština Jugoslavije. Ovo delo, napisano na osnovu nalaza Državne komisije za utvrđivanje zločina ali i svedočenja sakupljenih od strane jevrejske zajednice, predstavlja prvu knjigu posvećenu Holokaustu u Jugoslaviji. U njoj su po prvi put detaljno opisani i događaji na Sajmištu izmedju decembra 1941 i maja 1942.
Zabranjen od strane Jugoslovenskih vlasti, pozorišni komad Samuela Beketa “Čekajući godoa” , u režiji Pavla Ugrinova, tajno je izveden na Starom Sajmištu, u ateljeu slikara Miće Popovića.
U Beogradu održana Prva republička konferencija Sekcije bivših političkih zatvorenika, interniraca i deportiraca za NR Srbiju. Glavni zadaci sekcije, koja je funkcionisala u okviru SUBNOR-a bili su prikupljanje podataka o logorima i njihovo adekvatno obeležavanje. Na sednici je, između ostalog, navedeno da ‘o logoru na Sajmištu, sem Saopštenja državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora broj 87 i knjige Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji nismo našli nikakvih drugih članaka ni pisanih radova. Takodje ničim nisu obeležene zgrade i mesta gde je bio ovaj veliki logor’.
U narednih pet godina, predstavnici Sekcije bivših političkih zatvorenika, interniraca i deportiraca, predvođeni bivšim logorašem sa Sajmišta, Boškom Novakovićem, angažovali su se kod gradskih vlasti da se mesto nekadašnjeg logora adekvatno uredi ‘u skladu sa važećim urbanističkim planom’. U iščekivanju rušenja logorskih zgrada, bivši zatvorenici su, u saradnji sa Filmskim novostima, napravili filmski zapis prostora nekadašnjeg logora Sajmište.
Zanimljivo je, da je 50-ih i 60-ih godina prošlog veka, obala Save pored Sajmišta bila je popularno kupalište za stanovnike Beograda. Posetioci su peščanu plažu između Brankovog i Starog savskog mosta zvali i ‘beogradska kopakabana’.
Kupalište na Savi: fotografije iz 1957. i 1963. godine