Pre 1941: Beogradsko sajmište

Godine 1936., Beogradska opština donela je odluku da Društvu za priređivanje sajma i izložbi u Beogradu, ustupi oko 360 000 m² zemlje na prethodno nenaseljenoj levoj obali reke Save. Udruženje, osnovano dvadesetih godina prošlog veka, je na sebe preuzelo zadatak da močvarno zemljište pored novosagradenog Mosta Kralja Aleksandara pretvori u Beogradsko sajmište. Ovo je bio prvi građevinski projekat na levoj obali Save koji je najavljivao širenje prestonice Kraljevine Jugoslavije ka zapadu.

Izgradnja Beogradskog sajmišta 1937. godine: u pozadini se vide Most Kralja Aleksandra i panorama BeogradaIzgradnja Beogradskog sajmišta 1937. godine: u pozadini se vide Most Kralja Aleksandra i panorama Beograda

Izgradnja Beogradskog sajmišta 1937. godine: u pozadini se vide Most Kralja Aleksandra i panorama Beograda

U proleće 1937., posle isušivanja prvih 126 000 m² močvarnog zemljišta, preduzimači su započeli prvu fazu građevinskih radova. Izgrađeno je pet velikih paviljona (takozvanih "Jugoslovenskih paviljona"), Centralne kule i četiri međunarodna paviljona: Italijanski, Mađarski, Rumunski i Čehoslovački. Kao deo prve faze, izgrađen je i Spasićev paviljon koji je finansirala zadužbina poznatog beogradskog veletrgovca Nikole Spasića (1838-1916), zatim nekoliko manjih zgrada koje su zakupila pojedinačna preduzeća, uključujući i holandskog proizvođača elektornike “Filips”.

Veći deo radova završen je do otvaranja Prvog beogradskog sajma, 11. septembra 1937. Druga faza gradnje, završena 1938. obuhvatala je nastanak Turskog paviljona i velikog Nemačkog paviljona. Godine 1940., započeti su radovi i na novom, šestom Jugoslovenskom paviljonu, ali su prekinuti izbijanjem Drugog svetskog rata.

1-5
6
7
8
9
Jugoslovenski paviljoni
Italijanski paviljon
Čehoslovački paviljon
Rumunski paviljon
Spasićev paviljon
10
11
12

13
Mađarski paviljon
Centralna kula
Mesto na kome je kasnije izgradjen Škodin toranj
Mesto na kome je kasnije izgrađen Nemački paviljon

Sajmište, udaljeno tek nekoliko stotina metara od centra Beograda, brzo je postalo popularno odredište za stanovnike prestonice. Pored toga sto je dovelo strane investitore i proizvođače u Jugoslaviju, sajmovi i izložbe koji su tu organizovani obezbeđivali su bogatu zabavu za širu publiku. U ponudi je bilo svega - od restorana, preko prodajnih štandova i ulične zabave, do kulturnih događaja, kao sto su koncerti klasične muzike i umetničke izložbe. U septembru 1938. “Filips” je emitovao prvi televizijski program na Balkanu iz svog paviljona na Beogradskom sajmištu. Iste godine, kao deo aeronautičke izložbe, čehoslovački proizvodač automobila “Škoda” konstruisao je 74m-visok čelični padobranski toranj, najviši u Evropi u to vreme, koji je korišćen za obuku padobranaca iz svih delova bivše Jugoslavije. Dvadesetpetogodišnja Katarina Matanović iz Zagreba vežbala je na Škodinom tornju pre nego što je postala prva Jugoslovenka padobranac.

Filipsov paviljon i prvi TV studio na Balkanu

Filipsov paviljon i prvi TV studio na Balkanu

Grupna poseta novoizgrađenim paviljonima

Grupna poseta novoizgrađenim paviljonima

Beogradsko sajmište, međutim, nije bilo samo mesto zabave, ili simbol tehnološkog napretka i industrijskih poduhvata predratnog jugoslovenskog društva. Ono je služilo i politici. Nemačka i italijanska vlada koristile su svoje nacionalne paviljone kako bi promovisale načela nacističkog i fašističkog režima. Nacističke zastave bile su istaknute ispred Nemačkog paviljona, čija je unutrašnjost takođe bila ukrašena kukastim krstovima i drugim nacional - socijalističkim obeležjima. Štaviše, nemačka ekspanzija u Evropi direktno je uticala na izgled Beogradskog sajma. Godine 1939., nakon sto je Nemačka napala Čehoslovačku, ime Češkog paviljona je zvanično promenjeno u Paviljon češko-moravskog protektorata. Slično tome, Italija je iste godine dobila dozvolu da izgradi drugi, veći paviljon, čija bi veličina odražavala njenu rastuću vojnu i politicku moć u regionu, koja nije zaobilazila ni Jugoslaviju.

Italijanski paviljonNemački paviljon

Prilika za propagandu: Italijanski i Nemački paviljon

Pa ipak, malo ko je u to vreme mogao pretpostaviti da će u proleće 1942, dakle pet godina nakon otvaranja prvog Beogradskog jesenjeg sajma, njegovi paviljoni postati mesto Holokausta i najveći nemački koncentracioni logor u jugoistocnoj Evropi.

Filmski snimci Beogradskog sajmista

Film 1: leto 1937- prolece 1938

Prvih devedeset sekundi filma prikazuje izgradnju Beogradskog sajmišta 1937. Sledi snimak ceremonije na dan otvaranja, septembra iste godine. Na filmu se vidi Čehoslovački paviljon koji je kasnije, u vreme kada je na Sajmištu bio smešten prihvatni logor (1942-1944) bio korišćen za smeštaj veće grupe logorašica, i Rumunski paviljon koji je u proleće 1942. pretvoren u skladište za lične stvari logoraša Jevreja, pogubljenih u gasnom kamionu.

Drugi deo filma prikazuje otvaranje Prolećnog sajma 1938. Ceremonija je održana u holu Spasićevog paviljona, koji je 1941. pretvoren u logorsku bolnicu. Jedna od prisutnih zvanica na ceremoniji bio je i Anton Korošec, jugoslovenski ministar unutrašnjih poslova, koji je 1940. uveo tzv. "Koroščeve zakone", seriju antisemitskih mera koje su zabranjivale Jevrejima da trguju prehrambenim proizvodima i ograničile upis Jevreja u škole i univerzitete.

Film 2: Beogradsko sajmište 1938

Drugi film sadrži snimke načinjene nakon 1938., kada je druga faza izgradnje Sajma već bila završena. Pored Italijanskog i Čehoslovačkog paviljona i Centralne kule, film prikazuje novoizgrađeni Nemački paviljon ispred koga se vijore nacističke zastave. Tokom rata, u Nemačkom paviljonu i Centralnoj kuli nalazila se komanda logora.

(Snimci su vlasništvo Jugoslovenske Kinoteke)