Hronologija događaja na Sajmištu od 1945. do danas

1945-1949

20 Oktobar 1944.

Nakon troipogodišnje okupacije, Beograd je oslobođen. Poslednje borbe u operaciji oslobađanja prestonice vodile su se oko Savskog mosta, u okolini Sajmišta i oko obližnjeg naselja Bežanija. U prepodnevnim časovima 20. oktobra, oslobodilačke snage su prešle Savski most i na Starom sajmištu formirale mostobran od protivtenkovskih topova i jedne motorizovane brigade. Kasnije istog dana usledio je snažan protivnapad nemačkih snaga iz pravca Zemuna s namerom da se sruši most i spreči dalje prodiranje Crvene armije i partizanskih snaga. Napad je međutim uspešno odbijen. Smatra se da je u toku borbi oko Savskog mosta došlo do dodatnih oštećena bivših paviljona - napuštenih logorskih zgrada.

Oslobođenje Beograda Oslobođenje Beograda

Oslobođenje Beograda

Novembar 1944.

Proglas Anketne komisije za ispitivanje zločina u logoru na Sajmištu

Proglas Anketne komisije za ispitivanje zločina u logoru na Sajmištu

U okviru Države komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača formirana je Anketna komisija za ispitivanje zločina u logoru na Sajmištu. Kancelarija Anketne komisije je bila u Zemunu, u Preradovićevoj ulici broj 7. Predsednik komisije bio je sudija Milan Gavrić.

11. januar 1946.

Izdato je Saopštenje pod br. 87 Državne komisije za utvrdjivanje zločina okupatora i njihovih pomagača koje se odnosilo na logor na Sajmištu. Logor je u dokumentu okarakterisan kao ‘mučilište naroda Jugoslavije’ kroz koji je prošlo ‘između devedeset i stotinu hiljada ljudi' od kojih je polovina stradala u logoru. Ovaj broj uključuje i ‘6-7000 Jevreja’. U saopštenju se navodi da su ‘podaci o njima (Jevrejima) vrlo oskudni’ jer nije bilo preživelih.

Jedini tačan broj žrtava naveden u Saopštenju odnosi se na Jevreje, dok jebroj žrtava prolaznog logora znatno uveličan, gotovo tri puta. Razloge za to treba tražiti u oslanjanju na neprecizne iskaze svedoka i činjenici da je rad Komisije bio korišćen za procenu ratne štete, koju je Nemačka nanela Jugoslaviji tokom okupacije, te je bilo pritisaka da se u proceni bilansa žrtava navode brojevi veći od onih koji su mogli biti opravdani materijalnim dokazima. Tako je u Saopštenju o Sajmištu navedeno, da je u Anhaltelageru stradalo oko 40 000 ljudi, iako je posle rata ekshumirano približno 10 000 posmrtnih ostataka žrtava.

1. april 1948.

Na levoj obali Save zvanično počela izgradnja Novog Beograda. Prethodno su porušeni oštećeni sajamski paviljoni koji nisu mogli biti sanirani ili obnovljeni. Uklonjeno je pet jugoslovenskih, zatim Rumunski i “Filipsov” paviljon. Na njihovim temeljima izgrađene su manje zgrade, koje se od tada najčešće opisuju kao ‘barake’, iako su sagrađene od čvrstog materijala, uglavnom cigle. Centralna kula, Spasićev, Italijanski, Mađarski, Češki, Rumunski i Nemački paviljoni su pošteđeni.

Izgradnja Novog Beograda

Izgradnja Novog Beograda

U paviljone Sajmišta smeštene su institucije zadužene za izgradnju Novog Beograda. Spasićev paviljon postao je centrala novoformiranog Saveta za izgradnju Novog Beograda (preimenovan u Direkciju za izgradnju Novog Beograda 1956. godine). U ostalim paviljonima i manjim zgradama izgrađenim posle rata (koje su prepravljene u kancelarijski prostor) smeštene su druge institucije - inžinjerski timovi, štab Omladinskih brigada koje su radile na gradilištu, ambulanta, itd. U Centraloj kuli bila je smeštena i prva redakcija časopisa “Novi Beograd”, koji je poceo da izlazi 1948. godine.

Udarnici na stepeništu bivšeg Čehoslovačkog paviljona. Iznad ulaza je parola: ‘Mi smo ponosni što na čelu naše zemlje i naše partije stoji Drug Tito - inicijator i organizator svih naših pobeda, stameni borac za pobedu komunizma’

Skica Novog Beograda prema Regulacionom planu iz 1962. godine. Na prostoru Sajmišta (označen crvenom bojom) bile su predviđene zelene površine

Nova funkcija nekadašnjih sajamskih paviljona zamišljena je kao privremeno rešenje. Bivše logorske zgrade nisu se uklapale u predviđeni izgled moderne metropole - Novog Beograda i pretilo im je rušenje. Urbanistički plan iz 1950. godine je prostor Sajmišta označio kao ‘zeleni pojas’ za ‘odmor i rekreaciju’. Slično rešenje predviđaju i ostali planovi za uređenje leve obale Save, usvojeni između 1950 i 1987. godine